IZ MEDIJA

GLAS JAVNOSTI

Glas javnosti, 21. juna 2004.
 

Zaštita života građana u južnoj srpskoj pokrajini u rukama trome birokratije

Nasilje kao rešenje za bezbednost na Kosovu

Niko ne može da garantuje bezbednost "ikome pojedinačno" u sredini u kojoj se problemi tradicionalno rešavaju oružjem, pa je zato Unmiku i Kforu potrebna saradnja stanovništva

 

Pucnji na mladića Marka Petrovića u Goraždevcu preprošle nedelje, ispaljeni pod zaklonom istog žbunja odakle su prošlog avgusta ubijena dva mladića a ranjeno nekoliko dece koja su se kupala u Bistrici, ponovo su aktuelizovali pitanje ko je dužan da štiti živote ljudi u Pokrajini.

Portparol Kfora Džim Moran kaže da niko ne može da garantuje bezbednost "svakom pojedinačnom licu" jer odgovornost za bezbednost počinje upravo sa svakim građaninom kao pojedincem.
- Pojedinci treba da rade na bezbednosti sredine u kojoj žive i da podrže Kosovsku policijsku službu (KPS) zbog bezbednije budućnosti. Kfor u saradnji sa Unmik policijom pomaže KPS u obezbeđivanju bezbednosti za građane koji imaju značajnu ulogu u bezbednosnoj situaciji u Pokrajini i neophodna je njihova saradnja na otkrivanju zločinaca - rekao je Moran.

Komandant Kforove međunacionalne brigade Jugozapad, italijanski general Danilo Eriko, rekao je da oni neće podnositi nikakvo nasilje, ugrožavanje života ljudi, uništavanje imovine i spomenika od svetskog značaja.

Zameniku šefa misije Oebsa na Kosovu Brajanu Hopkinsonu čini se da problem nasilja potiče od toga što na Kosovu živi naoružano stanovništvo, koje tradicionalno probleme rešava oružanim putem i poteže za nasiljem kao rešenjem.

Malo je onih koji javno prozivaju misiju UN koja za pet godina nije uspela da stane na put nasilju. Za Hjua Poltona, koordinatora za Balkan organizacije "Amnesti Internešenel", evidentno je da Unmik nije baš dobro obavio zadatak u pogledu privođenja pravdi počinilaca zločina, što dovodi samo do novih ubistava.

Kanalisani protesti za političke zahteve

Kod Albanaca se retko dešava da ne zaštite svoje sunarodnike. Strah od krvne osvete i privrženost zajednici veoma su jaki.
Prisutno je i uverenje da su albanski lideri nedodirivi za pravdu. Zbog toga i Fatmir Humolji, vođa Narodnog pokreta Kosova (NPOK), koji stoji iza martovskog nasilja, izjavljuje u prištinskom dnevniku "Koha ditore" da je NPOK "pokušao da kanališe proteste da bi artikulisao određene političke zahteve".

Posle martovskih nemira, čini se da su i policija i pravosudni organi bili ažurniji. Uhapšeno je oko 270 osumnjičenih, uglavnom Albanaca, a skoro tri meseca posle nereda međunarodni tužioci podigli su optužnice protiv trojice Albanaca i jednog Srbina. Portparol Unmikove policije Neradž Sing naglašava da su to prve četiri optužnice od ukupno 52 slučaja ozbiljnih krivičnih dela koje vode međunarodni tužioci. Lokalno pravosuđe istražuje još oko 200 manje ozbiljnih krivičnih dela i u tim slučajevima je već osuđena 71 osoba.

Doskorašnji šef Unmika Hari Holkeri, osvrćući se na optužbe upućene na račun Misije, izjavio je da oni na Kosovu ne upravaljaju policijskom državom i ne kontrolišu svaki aspekt života kao što je bio slučaj u prošlosti. Nasilje je, dodao je Holkeri, obuzdano uz pomoć Kosovskog zaštitnog korpusa i intervenciju odgovornih lokalnih vođa.

Prećutkuje se, međutim, da su upravo pripadnici KPS i KZK u Kosovu Polju, Lipljanu, Obiliću, Prizernu bili u ulozi izviđača i davali znake za napad.

Lj. Staletović