| ||
Glas javnosti, 21. juna 2004. |
|
|
Zaštita života građana u južnoj srpskoj pokrajini u rukama trome birokratijeNasilje kao rešenje za bezbednost na KosovuNiko ne može da garantuje bezbednost "ikome pojedinačno" u sredini u kojoj se problemi tradicionalno rešavaju oružjem, pa je zato Unmiku i Kforu potrebna saradnja stanovništva
|
|||||||||||||||||||
|
| ||||
|
|
|
Kanalisani protesti za političke zahteve Kod Albanaca se retko dešava da ne zaštite svoje sunarodnike. Strah od krvne osvete i privrženost zajednici veoma su jaki. |
|
|
|
| ||||
|
|
| |||
|
| ||||
Posle martovskih nemira, čini se da su i policija i pravosudni organi bili ažurniji. Uhapšeno je oko 270 osumnjičenih, uglavnom Albanaca, a skoro tri meseca posle nereda međunarodni tužioci podigli su optužnice protiv trojice Albanaca i jednog Srbina. Portparol Unmikove policije Neradž Sing naglašava da su to prve četiri optužnice od ukupno 52 slučaja ozbiljnih krivičnih dela koje vode međunarodni tužioci. Lokalno pravosuđe istražuje još oko 200 manje ozbiljnih krivičnih dela i u tim slučajevima je već osuđena 71 osoba.
Doskorašnji šef Unmika Hari Holkeri, osvrćući se na optužbe upućene na račun Misije, izjavio je da oni na Kosovu ne upravaljaju policijskom državom i ne kontrolišu svaki aspekt života kao što je bio slučaj u prošlosti. Nasilje je, dodao je Holkeri, obuzdano uz pomoć Kosovskog zaštitnog korpusa i intervenciju odgovornih lokalnih vođa.
Prećutkuje se, međutim, da su upravo pripadnici KPS i KZK u Kosovu Polju, Lipljanu, Obiliću, Prizernu bili u ulozi izviđača i davali znake za napad.
Lj. Staletović